Fiziološka otopina hipertenzija. Natrijev klorid – bitan spoj za ljudski organizam


Kapi za nos

Kapi za nos Autorica članka: Katarina Fehir Šola, mag. Zbog toga ona ne može održavati svoju funkciju, pa je tada olakšan ulazak uzročnika bolesti u organizam. Najčešće bolesti nosa su sinusitis i rinitis, pa su i čest razlog za dolazak u ljekarnu.

Otečena sluznica nosa razlog je otežanog disanja, a njeni uzroci mogu biti bakterijske ili virusne upale, te alergijske promjene nosne sluznice. Prekomjerna upotreba kapi za nos postala je jedan od većih zdravstvenih problema. Građa nosa Nos se sastoji od dvije simetrične šupljine koje su odijeljene nosnom pregradom. U svakoj nosnoj šupljini postoje 3 nosne školjke ispod kojih se nalaze nosni hodnici. Takva građa omogućuje turbulencije, ubrzanje udahnutog zraka i njegov dolazak do najudaljenijih dijelova pluća.

  • Fiziološka otopina može sadržavati i druge tvari za održavanje vitalnosti stanica.
  • Natrijev klorid – bitan spoj za ljudski organizam | Prehrana - Kreni zdravo!
  • Milivoj Jovančević ,  dr.
  • Kada vaš liječnik propisuje terapiju sa soli, on će koristiti termin natrijev klorid.
  • Spas za začepljen nos | unknown-days.com
  • Normalna fiziološka otopina u odnosu na otopine s nižom koncentracijom klorida za transplantaciju bubrega U čemu je problem?
  • Otkucaja i hipertenzija

Zrak se može bolje udahnuti udisanjem na nos nego disanjem na usta. Uloga nosa Nos je početak dišnog sustava i ima mnogo važnih funkcija - disanje, kondicioniranje i filtracija zraka, imunološka i njušna funkcija te vokalna rezonancija.

Natrijev klorid – bitan spoj za ljudski organizam

Nos komunicira sa sfenoidalnim sinusom, etmoidalnim sinusom, maksilarnim i frontalnim fiziološka otopina hipertenzija. Vrlo važna funkcija nosa je njegova zaštitna uloga. Znamo da odrasli ljudi svakodnevno udahnu oko Zato je važno da nos normalno funkcionira. Možemo reći da nos služi kao mehanički filter te da sudjeluje u kodnicioniranju zraka.

Dlačice na ulazu u nosnice važne su za uklanjanje velikih čestica. Još je važnije uklanjanje čestica taloženjem zbog turbulencije. Zrak koji prolazi kroz nosne hodnike udara u mnoge prepreke kao što su nosne školjke, septum i ždrijelna stijenka.

Svaki put kada dođe na neku prepreku, zrak mijenja smjer kretanja. Čestice suspendirane u zraku imaju mnogo hipertenzija 150 90 masu i inerciju od njega, pa ne mogu fiziološka otopina hipertenzija smjer kretanja tako brzo kao zrak.

Zbog toga one nastavljaju istim smjerom i zaustavljaju se na preprekama gdje se uhvate za sluz. Trepetljike na sluzi prebacuju ih do ždrijela odakle se odstranjuju gutanjem. Taj mehanizam uklanjanja čestica iz zraka je toliko učinkovit da niti jedna čestica promjera večeg od  mikrometara ne ulazi u pluća. Kondicioniranje zraka kontrolira se promjenama u protoku krvnih žila i sekreciji sluznica nosa. Čestice alergena, infektivni ili otrovni materijali filtriraju se i izbacuju djelovanjem sluznice i mukoznog prekrivača fiziološka otopina hipertenzija ona proizvodi.

Nos predstavlja imunološku zapreku, jer zaustavlja čestice alergena. Velik broj stranih čestica dolazi u organizam kroz njega, pa je imunološki sustav vrlo razvijen. Unutar epitela nosne sluznice nalazi se veća količina sekretornog imunoglobulina IgA koji reagira na specifične antigene. Udahnuti zrak saturira se vodenom parom i zagrijava na 37 C.

Na taj se način stvaraju pogodni uvjeti za alveolarnu izmjenu plinova. Što nepovoljno utječe na sluznicu nosa? Boravkom u klimatiziranom ili grijanom prostoru u kojem je zrak suh dolazi do sušenja nosne sluznice i neugodnog peckanja u nosu.

Zbog toga je potrebno takve prostorije redovito prozračivati i vlažiti. Na stanje nosne sluznice mogu, osim suhog zraka, utjecati i neki lijekovi kao npr. Svi ti čimbenici utječu na sluznicu nosa zbog čega ona ne može održavati svoju funkciju, pa je tada olakšan ulazak uzročnika bolesti u organizam.

Stoga je vrlo važno održavati higijenu nosa. Pod tim pojmom podrazumijevamo održavanje nosa prohodnim, te redovito vlaženje sluznice nosa upotrebom fiziološke otopine ili morske vode. Preporučuje se koristiti morsku vodu zbog njenog specifičnog sastava. Za smanjenje otoka sluznice koriste se nazalni dekongestivi u obliku spreja ili kapi. Nazalni dekongestivi pomažu kod prekomjernog lučenja nosnog sekreta, pročišćuju nosnu šupljinu od već postojećeg sekreta i smanjuju upalu.

Hipertonična otopina morske vode također ima dekongestivno djelovanje, jer izvlači vodu i sekret, te na taj način smanjuje sekreciju i smanjuje otok u nosu.

Za dojenčad i malu djecu nije dopuštena upotreba dekongestiva, osim po preporuci liječnika. Efedrin je jedini fiziološka otopina hipertenzija za djecu, i to stariju od 3 mjeseca. Za malu djecu koristimo morsku izotoničnu otopinu ili iscrpinu korijena bijelog sljeza. Za liječenje se također mogu koristiti fiziološka otopina hipertenzija masti za nos fiziološka otopina hipertenzija se nanose na unutrašnjost nosa, te na taj način zaustavljaju strane čestice i njeguju upaljenu sluznicu.

Ona ima fiziološki pH te uspostavlja fiziološku funkciju cilija nosne sluznice. Kada cilije ponovno uspostave svoju funkciju, one osiguravaju odstranjivanje nečistoća koje zrakom ulaze u nosni hodnik.

Ljekovita svojstva mora, odnosno morske vode, poznata su još iz antičkih vremena. Morska voda je mineralna voda koja sadrži sve elemente iz Mendeljejevog periodičnog sustava i elemente u tragovima - lijekovi za snižavanje krvnog tlaka, bor, silicij, bakar, brom, stroncij i kalij.

Osim tih važnih sastojaka, morska voda sadrži i fitoplanktone te zooplanktone koji oslobađaju organske tvari s antibiotiskim, hormonalnim i bakteriostatskim svojstvima.

Morska voda sadrži i vitamine, mineralne soli i aminokiseline slika 2. Kvaliteta preparata morske vode svakako ovisi o tome koje je more uzeto za proizvodnju pojedinog fiziološka otopina hipertenzija. Osim po tome, preparati s morskom vodom mogu se razlikovati i po različitim dodacima koje sadrže - bakar, mangan, aloe vera, ektoin. Zbog bogatog sastava jasno je da je more prvi izbor u liječenju i prevenciji suhe sluznice nosa. Osim u obliku raspršivača, postoje i pripravci morske soli koji su najmjenjeni za ispiranje nosa posebnim sustavom.

Taj način primjene je pogodan za odrasle osobe. Ispiranje nosa sistemom za ispiranje je posebno važan u liječenju sinusitisa. Lijekovi za liječenje bolesti nosa Lijekovi s lokalnim učinkom na sluznicu nosa kao što su dekongestivi, primjenjuju se pri otežanom disanju kroz nos, najčešće uzrokovanom  otečenom sluznicom.

Uzroci takvih promjena na sluznici su bakterijske ili virusne infekcije, alergijske promjene na sluznicama ili rinitis. Pri alergijskom rinitisu ili raznim polipozama primjenjuju se kortikosteroidi s lokalnim djelovanjem. Trudnicama s alergijskim rinitisom preporučuje se upotreba morske vode s ektoinom, ako liječnik ne preporuči drugačije. Virusni rinitis prolazi spontano, a lokalna terapija dekongestivima je siptomatska.

Bakterijsku upalu liječimo i lokalno i sistemskim antibioticima. Lokalna antibiotska terapija nije indicirana, jer se ne postiže ravnomjerna raspodjela antibiotika u svim djelovima sluznice.

Nosni dekongestivi su simpatomimetici koji izazivaju konstrikciju krvnih žila natečene sluznice čime smanjuju oteklinu. Djelovanje im je ograničeno zbog rebound fenomena - nakon prestanka djelovanja lijeka dolazi do sekundarne vazodilatacije i pogoršanja kongestije nosa.

Zbog toga se često koriste dugotrajno i nekontrolirano, a pritom se oštećuje cilijarni epitel nosne sluznice. Zato se ne savjetuje primjena nosnih dekongestiva dulje od dana, a neki stručnjaci čak preporučuju   primjenu ne dulje od dana. Odvikavanje traje mjesecima, i to najprije upotrebom blažih dekongestiva npr. Treba vrtoglavica i hipertenzija da se dobar terapijski učinak na simptome kongestije nosa može postići primjenom fizioloških otopina, posebno hipertoničnih otopina.

Nazalni dekongestivi za lokalnu primjenu koji su registrirani u Hrvatskoj su: nafazolin, efedrin, oksimetazolin, ksilometazolin, natrijev fiziološka otopina hipertenzija.

Nafazolin Nafazolin nitrat je imidazolski agonist adrenergičkih α1-receptora s tek neznatnim djelovanjem na β-receptore. Adrenergički α-receptori podijeljeni su u dvije skupine: α1 i α2. Receptori-α1 nalaze se na postsinaptičkoj membrani stanica glatke muskulature krvnih žila, a α2-receptori i na postsinaptičkoj i na presinaptičkoj membrani.

Stimulacija α1-receptora dovodi do aktivacije fosfolipaze C koja aktivira sekundarne glasnike, inozitol-trifosfat IP3 i diacilglicerol DAG što dovodi do povećanja koncentracije unutarstaničnog kalcija. Rezultat je kontrakcija glatke muskulature arteriola i prekapilarnih sfinktera. Nafazolin uzrokuje vazokonstrikciju što dovodi do smanjenja protoka krvi u nosnoj sluznici i dotoka hipertenzija turbinates u erektilne sinusoide.

Kontrakcija arteriola i erektilnih sinusoida smanjuje otečenost nosne sluznice i nosni otpor, te povećava protok zraka kroz nos. Smanjenjem otečenosti sluznice olakšana je drenaža sinusa, oslobođeni su nosni putevi, poboljšana je ventilacija te je otklonjen osjećaj začepljenosti nosa. Zbog smanjene količine krvi u nazofaringealnoj sluznici fiziološka otopina hipertenzija se prohodnost Eustahijeve tube.

Svojim djelovanjem nafazolin ne smanjuje količinu nosnog sekreta, nadražaj na kihanje, niti utječe na reakciju sluznice na alergene. Primijenjen lokalno u normalnim dozama, nafazolin uzrokuje brzu vazokonstrikciju koja nastupa unutar minuta, a traje sati.

Ako se lokalno primijeni velika količina lijeka, može doći do sistemske apsorpcije. Podaci o distribuciji i eliminaciji lijeka kod ljudi ne postoje. Ne postoje dostupni podaci o eventualnoj karcinogenosti, mutagenosti ili teratogenosti lokalno primijenjenog nafazolina. U literaturi nisu dostupni podaci o mogućem utjecaju nafazolin-nitrata niskim sol dijeta hipertenzije reprodukciju u eksperimentalnim islam i hipertenzija. Zbog mogućnosti resorpcije i pojave sistemskih nuspojava nakon neumjerene ili neadekvatne aplikacije lijeka, potreban je oprez prilikom primjene nafazolina tijekom trudnoće i dojenja.

Oksimetazolin Kada primjenjujemo oksimetazolin kod kardiovaskularne bolesti koronarna bolest srca, hipertenzija, srčano zatajenje i dr. Zbog mogućih interakcija potrebno je biti dodatno oprezan kod uzimanja MAO inhibitora ili kod prekida jasike i hipertenzija MAO inhibitorima prije nego prođe manje od 14 dana, ili kod uzimanja tricikličkih antidepresiva.

Radi sprječavanja povratne pojave rinitisa uzrokovanog lijekom rebound učinak te kapi za nos ne smiju se bez liječničkog nadzora primjenjivati dulje od 5 dana, i to isključivo u propisanim dozama. Uslijed povratnog učinka može nastati opstrukcija gornjih dišnih putova zbog čega može doći do potrebe za opetovanom, stalnom fiziološka otopina hipertenzija lijeka. Ako se simptomi ne ublaže, ili se čak pogoršaju nakon 3 dana primjene, potrebno je prekinuti primjenu lijeka i potražiti pijavice s hipertenzija zone liječnika.

Oprez je potreban kod bolesnika na terapiji fenotiazinima ili tricikličkim antidepresivima, digitalisom, beta blokatorima, metildopom ili drugim antihipertenzivnim lijekovima.

Dulja primjena oksimetazolina od one koja je preporučena može uzrokovati oštećenje površine sluznice s inhibicijom cilijarne aktivnosti. U tim slučajevima mogu se pojaviti trajna oštećenja sluznice s nastankom rhinitis sicca. Ksilometazolin Ksilometazolin, derivat imidazolina, simpatomimetički je lijek s alfa-adrenergičnim djelovanjem. Ima vazokonstriktorni učinak čime smanjuje oticanje sluznice.

Početak djelovanja obično se primijeti unutar 5—10 minuta, i to poboljšanim disanjem kroz nos uslijed smanjenog oticanja sluznice te poboljšanim izlučivanja sekreta. Novija ispitivanja s izravno usporedivim simpatomimetičkim lijekom s alfa-adrenergičnim djelovanjem pokazala su da srednje vrijeme za početak djelovanja iznosi približno trideset sekundi. Pravilno fiziološka otopina hipertenzija kapi Pacijenti kapi često koriste u stojećem položaju što je pogrešno, jer kapi završe u grlu s gorkim okusom, a ne gdje bi trebale djelovati - u sinusima.

Kapi se pravilno kapaju u ležećem položaju, s glavom koja visi ispod razine ramena, okrenutom u lijevu ili desnu stranu ovisno u koju nosnicu se kapa. Da bi lijek mogao doći do željenog mjesta sluznica nosa i sinusi potrebno je u ležećem položaju ostati fiziološka otopina hipertenzija minuta.

Isto tako je važno prije kapanja pravilno očistiti i pravilno ispuhati nos, i to tako da se prvo začepi jedna nosnica i jako ispuše druga, pa obrnuto.

Jasno je da takva primjena postaje prava muka kada se radi o maloj djeci. Zbog toga se sve češće koriste lijekovi u obliku sprejeva, jer je njihova primjena lakša, a doziranje točnije. Oprez Kapi za nos smiju se koristiti najviše dana, a nikako dulje od toga. Moguće nuspojave kod preduge i nekontrolirane primjene nazalnih dekongestiva su lupanje srca, nesanica, aritmije, nadražaj sluznice, peckanje, kihanje, suhoća sluznice nosa, pa i povišenje tlaka ako se pretjera s doziranjem kapi određena količina lijeka dolazi u probavni sustav i resorbira se.

FIZIOLOŠKA OTOPINA: Saznajte zašto je odlična za oči, nos, lice, ali i kako pomaže bebama

Najveći problem kod neadekvatne primjene tih lijekova je moguća ovisnosti sluznice nosa o kapima. Lokalni dekongestivi svojim djelovanjem na stezanje krvnih žilica dovode do smanjivanja otoka sluznice i lakšeg disanja no, nakon prestanka djelovanja lijeka dolazi do sekundarnog širenja krvnih žilica u nosnoj sluznici, zbog čega se ponovno događa pogoršanje stanja — otok sluznice i otežano disanje.

Pacijent tada ponovno poseže za kapima i ulazi u čarobni krug iz kojeg je teško izići bez pomoći liječnika. Odvikavanje može potrajati tjednima i u toj fazi treba smanjivati dozu kapi za nos koje sadrže lokalne dekongestive u korist onih koji sadrže fiziološku otopinu.

Nagli prekid korištenja kapi kod ljudi koji imaju takav problem a nije ih malo! Literatura: I. Francetić i suradnici: Farmakoterapijski priručnik Artur C. Guyton, John E. Hall: Medicinska fiziologija I. Francetić, D. Vitezić: Osnove kliničke farmakologije H. Rang, M. Dale, J. Ritter, P.