Zašto ne biti donator s hipertenzijom, Australija: Donator sperme ne može biti priznat za roditelja - PLIVAzdravlje

Kod transplantacije razlikujemo onoga tko organ daje darivatelj, davatelj, donor i onoga tko organ prima primatelj. Transplantacija bubrega metoda je izbora u liječenju bolesnika sa završnim stadijem bubrežnog zatajenja jer, u odnosu na druge metode hemodijaliza, peritonejska dijalizaproduljuje preživljavanje bolesnika, smanjuje smrtnost od bolesti koje su vezane uz bubrežnu bolest i povećava kvalitetu života.

Uzrok bubrežnom zatajenju najčešće su kronični glomerulonefritis, šećerna bolest, kronični pijelonefritis, arterijska hipertenzija i policistična bolest bubrega. Na području bivše Jugoslavije, prva uspješna transplantacija bubrega živi darivatelj učinjena je u Rijeci, u Republici Hrvatskoj, Vinka Frančiškovića.

Kad obrana postane neprijatelj Osnovna je zadaća imunološkog sustava čovjeka obraniti domaćina. Imunološki sustav radi to prepoznavanjem određenih proteina antigeni koji su karakteristični za svakog čovjeka posebno. Kod presađivanja organa, primatelj dolazi u kontakt s organom darivatelja bubrega imunološki sustav prepoznaje taj organ kao strani.

Između njih nastaje imunološka reakcija, koja se još zove i transplantacijska reakcija ili reakcija odbacivanja, a koja je usmjerena na odbacivanje presađenog bubrega.

Sidebar [Skip] Međunarodni dan rijetkih bolesti —

Iako ljudske stanice imaju brojne antigene, samo neki od njih mogu dovesti do transplantacijske reakcije. Podudarnost antigena primatelja i darivatelja unutar HLA i ABO sustava značajno utječe na ishod transplantacije, odnosno preživljenje presatka. Što je veća njihova podudarnost, to je i rezultat transplantacije bolji. Kod svih bolesnika koji se spremaju za transplantaciju bubrega, kao i kod darivatelja organa, treba odrediti krvnu grupu unutar ABO sustava, kao i HLA antigene tzv.

Prije transplantacije treba učiniti i križnu reakciju engl. Kod tog testa traži se postojanje protutijela na bubreg koji se namjerava presaditi. Transplantacija se može učiniti samo zašto ne biti donator s hipertenzijom je cross-match negativan jer bi u suprotnome bubreg bio odbačen, tj. Bubreg, nakon što bude presađen, izaziva snažnu imunološku reakciju. Iz toga razloga kod svih bolesnika treba primijeniti imunosupresivnu terapiju. Radi se o lijekovima kojima je cilj smanjenje imunološkog odgovora primatelja, kako bi se omogućilo preživljenje presađenog bubrega.

Takva terapija mora seuzimati od prvog dana transplantacije, svakodnevno. U današnje vrijeme imunosupresivna terapija izuzetno je uspješna te je vijek transplantiranog bubrega petnaestak godina i više.

Blokatori kalcijevih kanala za liječenje plućne arterijske hipertenzije Dosadašnje spoznaje Krvni tlak u arterijama u plućima je obično mnogo niži od krvnog tlaka u ostatku tijela. Plućna hipertenzija se javlja kada se krvni tlak u plućnim arterijama postupno povećava, što uzrokuje oštećenje srca i može posljedično dovesti do srčanog zatajenja i smrti. Blokatori kalcijevih kanala su lijekovi koji mogu opustiti plućne arterije i smanjiti otpor i tlak u tim žilama, što može biti korisno pacijentima s plućnom hipertenzijom.

No, kako dolazi do supresije cjelokupnog imunološkog sustava,ta terapija ima i svoje neželjene pojave, odnosno komplikacije: pojavu infekcija, malignih bolesti, hipertenzije i metaboličkih poremećaja. Imunosupresivni lijekovi imaju različite mehanizme djelovanja pa se zato daju u kombinaciji. Hipertenzija prosinca primjenjivani imunosupresivni lijekovi jesu kortikosteroidi, ciklosporin, takrolimus, azatioprin, mikfenolat-mofetil, sirolimus i everolimus.

Svi oni imaju svoje mehanizme djelovanja te se moraju uzimati strogo po uputama liječnika, uz povremene kontrole. Kako su ti lijekovi u prevelikoj dozi toksični pa, paradoksalno, mogu u prevelikoj dozi oštetiti i transplantirani bubregneophodno je pratiti njihovu koncentraciju u serumu. Davanje sebe Transplantacija organa nije moguća bez darivatelja organa.

Darivatelji mogu biti živi i kadaverični moždano mrtve osobe. Živi darivatelji Živi darivatelj može donirati jedan od parnih organa bubregili pak dio organa jetra. Darivanje dijela tijela drugome predstavlja plemenit čin i iskaz ljubavi prema bližnjemu ili potrebitome. Živi darivatelji mogu biti srodni i nesrodni. O živim srodnim darivateljima govorimo kod transplantacije između oca i kćeri, bake i unuke i sl. Kod živih nesrodnih darivatelja razlikujemo one koji su emocionalno vezani supružniciodnosno one koji se uopće niti ne poznaju altruistički darivatelji.

Kod svakog oblika darivanja mora se isključiti eventualna financijska pozadina što je i zakonom zabranjeno. Također treba učiniti ultrazvuk bubrega te kompjutoriziranu tomografiju ili magnetsku rezonanciju, kako bi se potvrdilo da je bubreg koji će se transplantirati dobar.

Hirurške opcije za plućnu hipertenziju

U većini zemalja posebni etički komitet mora dati pristanak prije zahvata. Kadaverični darivatelji U današnje vrijeme najveći broj organa dobiva seod kadaveričnih darivatelja. Radi se o ljudima kod kojih je utvrđena moždana smrt. Danas smatramo da je smrt osobe nastupila kada je nastao potpuni i konačni prestanak moždane cirkulacije. Nikakvim daljnjim liječenjem nije moguće moždano mrtvu osobu oživjeti, a ona se održava na životu jedino putem aparata.

Uzroci moždane smrti mogu biti cerebrovaskularne bolesti npr.

• Blokatori kalcijevih kanala za liječenje plućne arterijske hipertenzije | Cochrane
• NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
• Transplantacija pluća / Transplantacija / Centri A-Z - unknown-days.com

Dijagnoza se postavlja temeljem kliničkog pregleda i potvrđuje se dijagnostičkim pretragama angiografija, ultrazvuk, scintigrafija. Nakon utvrđivanja smrti mozga bolesnika, o tome se obavještava njegova obitelj, od koje se traži dozvola za eksplantaciju organa.

U slučaju da obitelj pristane, nastavlja se postupak, a u slučaju njihova protivljenja, postupak se obustavlja. Neophodno je utvrditi od čega je donor bolovao infekcije i maligne bolesti kako se presađivanjem ne bi prenijela određena oboljenja koja mogu ugroziti zdravlje i život primatelja.

U slučaju pozitivnog nalaza, takvi se organi ne transplantiraju. Na stav prema darivanju organa utječu vjerska uvjerenja, tradicija, kulturološki pristup i osobna uvjerenja. Većina vjerskih zajednica podržava darivanje organa. Papa Ivan Pavao II poručio je, Međunarodna suradnja Transplantacija bubrega metoda je izbora u liječenju završnog stadija kronične bubrežne bolesti.

Stoga, barem teoretski, svi bolesnici s takvim stadijem bubrežne bolesti potencijalni su kandidati za transplantaciju, odnosno mogući primatelji.

Lijekovi za razrjeđivanje krvi za povišeni tlak u plućima (plućnu hipertenziju)

No, nakon adekvatne obrade, broj potencijalnih primatelja znatno je manji. Apsolutne su kontraindikacije: proširena maligna bolest te aktivna infektivna bolest. Relativne su kontraindikacije: HIV-pozitivitet, koronarna srčana bolest, aktivni hepatitis, aktivna ulkusna bolest, bolesti krvnih žila, cerebrovaskularna bolest, aktivno korištenje opojnih tvari, slabo kontrolirana psihoza i dokazana nesuradljivost bolesnika. Prije transplantacije, potencijalnog primatelja treba detaljno obraditi.

Blokatori kalcijevih kanala za liječenje plućne arterijske hipertenzije

Njega mora pregledati niz specijalista nefrolog, urolog, stomatolog, internist…kako bi se utvrdilo njegovo zdravstveno stanje i sposobnost da izdrži takvu operaciju, odnosno da se optimalizira njegovo stanje.

Bubreg se dobiva razmjenjuje putem Eurotransplanta. Eurotransplant je nadnacionalna, neprofitna organizacija čije su zemlje - članice: Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Njemačka, Austrija, Slovenija, Hrvatska i Madžarska. Između tih zemalja postoji koordinacija u prikupljanju organa, kao i u njihovoj raspodjeli.

Cilj je te organizacije da primatelj u najkraćem roku dobije organ koji mu najviše odgovara. Liječnici u Republici Hrvatskoj zaduženi zašto ne biti donator s hipertenzijom komunikaciju s Eurotransplantom dobivaju ponudu za bubreg i uvijek se odabire najpovoljniji primatelj, bez obzira na to u kojoj državi živi.

Bubrezi se dobivaju od darivatelja postupkom koji se naziva eksplantacija. Razlikujemo eksplantaciju kod živog darivatelja te onu kod kadaveričnoga darivatelja. Eksplantacija bubrega kod živog darivatelja predstavlja jedinstven slučaj kada se vadi normalan organ zdravoga čovjeka da bi se presadio. Zato je neophodno učiniti sve kako bi takav zahvat prošao bez komplikacija. Komplikacije su izuzetno rijetke, a jedan bubreg darivatelju će biti dovoljan za njegov budući život bez ozbiljnijih zdravstvenih posljedica.

Kod kadaveričnoga darivatelja, u današnje vrijeme najčešće se provodi multiorganska eksplantacija, gdje se vadi više organa istovremeno bubrezi, jetra, gušterača, tanko crijevo, pluća, srce Kada se bubrezi izvade, pripremaju za transport uobičajeno se pakiraju u vrećicu s prezervacijskom otopinom i onda ulažu u led, i tako polažu u transportnu kutiju koja putuje do primatelja.

Novo mjesto Bubreg se transplantira u ilijačnu jamu primatelja, u područje zdjelice. Transplantacija bubrega uvijek se radi u općoj anesteziji, dakle bolesnik mora biti zašto ne biti donator s hipertenzijom. Operacija se sastoji od nekoliko dijelova. Najprije se bubreg, koji se dobije putem Eurotransplanta, mora pripremiti i još jednom pregledati kako bi se operacijski tim uvjerio da presađuje kvalitetan organ.

Australija: Donator sperme ne može biti priznat za roditelja

Postavi se urinarni kateter. Nakon toga se učini rez na koži primatelja u donjem dijelu trbuha s lijeve ili desne strane ovisi o prijašnjim operacijama, bubregu koji se presađuje Prikažu se krvne žile primatelja u području zdjelice te se na njih spoje krvne žile novoga bubrega.

Tada se pusti cirkulacija, a bubreg počinje ponovno dobivati krv i stvarati urin. Mokraćovod se spoji na mokraćni mjehur. Kako bi spoj mokraćovoda i mokraćnog mjehura bolje zacijelio, stavlja se u mokraćovod endoproteza cjevčica kroz koju će privremeno prolaziti urin. Operacija traje sati. Šavovi se vade dana po transplantaciji, a ureteralna endoproteza vadi se tjedana nakon operacije.

Važnost kontrola Transplantacija bubrega povezana je i s razvojem komplikacija koje mogu dovesti ne samo do gubitka presatka, već i do smrti bolesnika.

Transplantacija pluća

Kako bi se to spriječilo, transplantirani bolesnici moraju seredovito kontrolirati. Akutno odbacivanje najčešće se javlja unutar prvih šest tjedana od transplantacije. Manifestira se smanjenjem produkcije urina i porastom vrijednosti bubrežnih parametara, a dokazuje se biopsijom presatka.

U velike većine bolesnika akutno odbacivanje uspješno se liječi lijekovima. Kronično odbacivanje predstavlja spor progresivni proces kojim dolazi do postepenog gubitka funkcije transplantiranog bubrega. Praćen je pojavom proteina u urinu, hipertenzijom i porastom bubrežnih parametara. Dijagnoza se postavlja biopsijom presatka.

Za sada ne postoji efikasno liječenje kroničnog odbacivanja, iako se ono može usporiti redovitim uzimanjem lijekova i kontrolom, u prvom redu arterijske hipertenzije. Nakon određenog vremena uobičajeno godina transplantirani bubreg najčešće prestaje s radom te se tada mora učiniti nova transplantacija. Zloćudni tumori javljaju se češće u transplantiranih bolesnika nego u općoj populaciji. Među čimbenicima rizika ističu se dob, imunosupresivni lijekovi, kronične virusne infekcije i pušenje.

U transplantiranih bolesnika posebno su česti karcinomi kože i usana, limfomi, tumori mokraćnoga sustava bubrega i mokraćnoga mjehura te karcinom vrata maternice. Liječenje ovisi o tumoru i uobičajeno treba reducirati ili ukinuti imunosupresivnu terapiju.

Zbog svega navedenoga, transplantirani bolesnici moraju se redovito kontrolirati kako bi se, u slučaju razvoja tumora, on otkrio u što ranijoj fazi, kada je i izlječenje moguće, a mogući negativni utjecaj na presadak manji. Infekcije su česte u transplantiranih bolesnika i posljedica su imunosupresivnoga liječenja.

One imaju karakteristično vrijeme pojavljivanja, a mogu biti virusne, bakterijske i gljivične. Uspješno se liječe lijekovima.